KRIMINAL OD 115 MILIONA KM: Može li Larson zaustaviti privredno – stečajnu mafiju i očistiti pravosuđe?

Privreda, stečaj, propast. Država, mafija, pravosuđe. Otprilike su ovo ključne riječi organizovanog kriminala, usmjerenog na uništenje bh. privrede. Akteri su već odavno poznati, bliski vrhuškama političko - interesnih stranaka, s čvrstim vezama u inkriminisanom pravosuđu.

0

Neke oslobode jer se izgubi papir, druge jer je djelo zastarjelo, treće jer tad zakon nije bio po slovu prava već po slovu mafije. 

Ista je priča i u slučaju privrednog kriminala pod oznakom T09 0 KTPO 0069546. Mnogo prijavljenih, niti jedan osumnjičeni, kamo li optuženih i osuđenih.

Glavna tužiteljica Kantona Sarajevo Sabina Sarajlija donijela je odluku da se obustavljaju postupci protiv prijavljenih, i to nakon 18 godina.

Uradite njihov posao, prikupite dokaze, podnesete prijavu. Njihovo je da po slovu zakona i prakse dovrše istragu i na osnovu dokaza urade proces. 

Prijave kupe prašinu

Ali, kako? Kako, kada su pojedini tužioci na platnim spiskovima kriminalaca bliskih politici. 

Među prijavljenima u pomenutom predmetu bio je i Hamza Kazazić, protiv kojeg je istraga obustvaljena nakon što je preminuo. Problem je, međutim, što se na istragu i otvaranje procesa čekalo 18 godina.

Krivična prijava od 1. novembra 2008. godine odnosila se osim na preminulog Kazazića i na Bernard Schmitza. Ipak, iz dopisa Državnog tužilaštva Tužilaštvo KS je zaključilo da nema osnova za istragu djela pranje novca. Ono što posebno para oči je činjenica da Tužilaštvo KS navodi kako u tom periodu pranje novca nije tretirano Krivičnim zakonom Federacije Bosne i Hercegovine. 

U prijevodu, to nije bilo krivično djelo, te se nije moglo procesuirati. Čudi li nas onda priča da je baš u tom periodu u Bosni i Hercegovini nestalo nekoliko milijardi KM, a da su tajkuni za siću preuzeli nekadašnje industrijske gigante. 

A za pranje novca bio je prijavljen i Muhamed Mahmutović. Njega se teretilo da je u periodu 17. mart 1997. – 18. april 2002. godine odobravao kredite od strane “Šipad banka”, te prisvajanjem iznosa od kredita i podnošenjem zahtjeva za brisanje založnog prva.

Naravno, prijava za djelo pranja novca, iz već pomenutih razloga, nije prihvaćena. Tužilaštvo pak u obrazloženju navodi da u ovom slučaju nije bilo krivičnih djela. Još jedan je to od dokaza kako je radilo i kako radi Tužilaštvo KS, koje iz dopisa zaključuje da ne postoji neko krivično djelo.

Naredba da se protiv Mahmutovića ne sprovodi istraga donesena je i zbog zastarjelosti. 

Prije 12 godina krivična prijava podnesena je za krivično djelo “Krivotvorenje” isprave, koje je počinjeno 1. jula 2003. godine. Naravno, tužilaštva i tužioci prije prijave nisu smatrali da postoji potreba djelovanja po službenoj dužnosti. 

Ništa se nije desilo ni nakon podizanja prijave. A prijavljen je Safet Vejo.

Vejo je u periodu kada je počinio krivično djelo bio pomoćnik načelnika Općine Centar za prostorno uređenje i komunalne poslove, a danas radi kao advokat. Za ovo djelo, protiv Veje nije vođen postupak zbog zastarjelosti. 

U slučaju uzimanja mita, za šta je također prijavljen, Tužilaštvo kao razlog obustave istrage navodi zastaru. Za ovo djelo zaprijećena je kazna jedne do 10 godina. Djelo počinjeno 2003. godine, pa iako je 2008. godine podnesena prijava, niko u Tužilaštvu nije ništa uradio. 

Pogađate, nastupila zastara. 


U istoj krivičnoj prijavi, tačkom četiri obuhvaćeno je više osoba, ali i firmi. 

Prijavljeni su Safet Vejo, Vila Nedim, Adnan Zukić, Jusuf Polimac, te kompanije “Šipad Export Import”, d.d. Sarajevo, “Šipad Komerc”, d.d. Sarajevo, ABS banka, te “Šipad ERC”. 

Prijava se odnosila na krivotvorenje isprave, koje se dogodilo 2005. godine, ali i u ovom slučaju Tužilaštvo KS dopušta da istekne rok i tako izbjegne postupak protiv pomenutih prijavljenih. 

Peta tačka prijave odnosi se na Teufika Šehića, Duljka Hasića, Nedžada Bubicu, Mirzu Palića i pravne osobe “Šipad Komerc”, “Šipad Komerc Inženjering”, i “Lake”.

Neka od imena, kasnije će završiti na visokim pozicijama, primjerice Hasić u vrhu BH Telecoma,  a Jusuf Bubica, brat Nedžada Bubice, u ministarskoj fotelji. Sve to ukazuje na duboku spregu kriminala, politike i pravosuđa. Bubica je naknadno ipak završio na optuženičkoj klupi, ali zbog malverzacija u koje je upetljana i jedna obrazovna institucija.

Naravno i u ovom slučaju, a riječ je o pranju novca, nije bilo istrage.

Krivično djelo pranja novca odnosilo se i na šestu tačku prijave, a prijavljeni su NN predsjednik Nadzornog odbora “Šipad Komerc”, Kurt Makula, Vedran Damić, te pravne osobe “Hypo Alpe Adria Bank” (danas Adico banka), te “Naronaplast” Metkovići.

Šta može Eric Larson?

Imena mnogo, kompanija također, ali oni za koje se može osnovano sumnjati da su počinili kriminal, prema našim saznanjima težak 115 miliona KM, pravda će još tragati ili će sve prekriti tragovi zaborava. 

Eric Larson, čovjek najavljen kao pravosudni čarobnjak došao je u Bosnu i Hercegovinu, kao spektakularno pojačanje našem pravosuđu. Najavljen je tako pompezno kao da je Leo Messi prešao u FK Sarajevo. 

Larson će, bude li zaista radio to zbog čega je došao, imati pune ruke posla. 

Ova država malo se čime može “pohvaliti” kao kriminalom i kriminalcima. Činjenica da smo 2003. ili 2004. godine imali zakon po kojem pranje novca nije krivično djelo pokazuje da je Bosna i Hercegovina imala prilično veliku pravnu crnu rupu, koja je progutala industriju, privredu u globalu i stvorila mega bogate tajkune. 

Pljačkali su svi, a jedina ulaznica za pljačku bila je bliskost s političkim strankama. Zato bi danas, Larson i svi drugi koji se trude pomoći pravosuđu trebali učiniti jednu drugu stvar. 

Presedan ili ne, neko bi trebao usvojiti zakon po kojem će se “prečešljati” svi slučajevi pranja novca, krivotvorenja isprava, pljačke, utaje, štetnih ugovora…

Taj bi zakon pokradenim radnicima i državi vratio toliko novca da bismo u kratkom roku mogli otplatiti kredite međunarodnim kreditorima. Iako je riječ  o nečemu nesvakidašnjem, presedan bi se morao napraviti, jer ta pravosudna crna rupa i danas nas prati kao sjenka.

Ni stečajna mafija ne bi trebala biti izuzeta iz revizije, jer nakon italijanskih i albanskih narkokartela, ta mafija je “zaradila” najviše novca.

Treće je naravno potpuno čišćenje pravosuđa i uklanjanje korumpiranih tužilaca i sudija kao što su Džemo Karić, Ćato Merso, stečajnih sudija Hakije Zaimovića, Edine Bučan, Sedine Duraković, Adnana Lokmića, Maje Rudan, Nasihe Fete, stečajnih upravnika Enisa Džihanića, Mesuda Bogilovića…

Postavlja se pitanje koja je uloga u svemu ovome predsjednice sud Janje Jovanović

Zakoni se donose da bi postojalo državno uređenje, koje eliminiše anarhiju i bezvlašće. Bosna i Hercegovina živjela je 15-ak godina poslije rata u pravnoj vrtači, neko će to morati ispraviti. 

U suprotnom će gore pobrojani privredno – mafijaški kartel ostati daleko od kazne. 

Portal BlicNews će nastaviti istraživati korupciju u bh. pravosuđu.

Reklama