Prošlo je 20 godina kako nas je napustio legendarni Mirza Delibašić

Danas se navršava 20 godina otkada je Bosna i Hercegovina izgubila najboljeg sportistu svih vremena, legendu, uzora brojnih generacija, čovjeka po kojem će Sarajevo biti upamćeno kao grad košarke.

0

Nakon duge i teške bolesti, Kinđe je umro u Sarajevu 8. decembra 2001. godine, u 47. godini života.

Mirza je bio najveći od svih. Bio je najveći u gradu u kojem nije rođen, u gradu u koji je došao kao nebrušeni dijamant s tuzlanskih terena.

Ovaj nesuđeni baletan i teniser na kraju se, na sreću ljubitelja košarke, odlučio za narandžastu loptu, obruče i mrežicu.

Rođen je u Tuzli, 9. januara 1954. godine. Sportsku karijeru započeo je 1968. godine, kada je postao pionirski prvak Bosne i Hercegovine u tenisu. Iste godine postaje i član tuzlanskog košarkaškog kluba Sloboda gdje igra sve do 1972. godine, kada prelazi u sarajevsku Bosnu, i svoju prvu utakmicu igra protiv splitske Jugoplastike.

Za Bosnu je odigrao 700 utakmica i postigao približno 14.000 koševa. Mirza Delibašić je kao igrač predvodio Bosnu do naslova prvaka Evrope 1979. godine. Bio je i jedna od zvijezda španskog kraljevskog kluba – Reala iz Madrida gdje je ostvario zapažene rezultate. Kao selektor reprezentacije BiH u Njemačkoj 1993. godine, ostvario je dosad najveći uspjeh bh. košarke na evropskim prvenstvima, osvojivši osmo mjesto.

U dresu jugoslavenske reprezentacije bio je prvak Balkana, Evrope, svijeta i olimpijski pobjednik. Dres Jugoslavije obukao je 176 puta i postigao 1.759 poena. Dobitnik je mnogih sportskih i društvenih priznanja, a u četiri navrata biran za najboljeg sportistu Bosne i Hercegovine da bi onda dobio specijalno priznanje kao vanserijski as i postao član žirija za izbor sportiste. Za najboljeg košarkaša SFRJ proglašen je 1980.

U Madridu će uskoro biti prikazan dokumentarac “Shooting for Mirza”, povodom 20. godišnjice odlaska čovjeka koji slovi za jednog od najvećih košarkaša na ovim prostorima. Film govori o Kinđetovoj ostavštini i podsjeća zašto ga nikad nećemo zaboraviti.”Svog oca pamtim kao čovjeka za kojeg se vidjelo da u očima drugih ljudi budi neviđeno poštovanje”, prisjeća se Danko Delibašić svog oca na 20. godišnjicu njegove smrti: “Jedan poseban nivo divljenja, koji danas nekad vidim kod dječaka koji ruku pod ruku izlaze na nogometne terene prije početka utakmica Lige prvaka sa Ronaldom, Messijem, Ibrahimovićem… I ja sam mu se sam divio. Njegovoj inteligenciji naročito, jer ga uživo na košarkaškim parketima nisam imao priliku gledati”.

Danko Delibašić, koji je jedan period svog života aktivno igrao košarku, a danas se posvetio ulozi oca i televizijskog voditelja, sa sjetom i mnogo ljubavi govori o svom ocu, košarkaškom asu koji nas je napustio prerano.

Vjeran BiH ostao je i u toku opsade, odbivši poziv rukovodstva Realada opkoljeno Sarajevo zamijeni Madridom.

Smrt ga je zatekla na mjestu direktora KK Bosna.

Sarajevu je Mirza posljednji put sklopio oči, tog 8. 12. 2001. godine. Te godine napustili su nas i Davorin Popović i Daca Džamonja. Mirza je, čini se, morao s rajom. Jer, Mirza je uvijek bio za raju i sa rajom. Mirza je bio i ostao gospodin.

Reklama